Katastar zemljišta je javna knjiga u kojoj se vodi evidencija o položaju, veličini, kulturi, bonitetu i korisnicima (posjednicima) zemljišta i ista nema vlasnički karakter.

Raspadom Аustro-Ugarske monarhije, Kraljevina Jugoslavija naslijedila je postojeći katastarski premjer i institucije katastra zemljišta. Tek nakon Drugog svjetskog rata, kada su potrebe društava i države za kvalitetnijim evidencijama postale značajno izraženije, prije svega za potrebe projektovanja, građenja i oporezivanja, na području Bosne i Hercegovine, 1953. godine, pristupilo se izradi novog zakona na osnovu kojeg se kasnije vršio premjer u Gaus-Krigerovoj projekciji (tzv. novi premjer). Na osnovu ovog premjera uspostavljena je nova evidencija o zemljištu, tj. katastar zemljišta.

Uspostava katastra zemljišta vršena je do donošenja Zakona o premjeru i katastru nekretnina iz 1984. godine.

Ova evidencija osnivala se i održavala paralelno sa zemljišnom knjigom. Brojevi parcela, a često i ostali podaci o nepokretnostima, bilo da se radi o tehničkim podacima ili pravima na nepokretnostima, često se razlikuju u odnosu na podatke iz zemljišne knjige zasnovane na starom premjeru. Veza između ova dva premjera uspostavlja se na osnovu identifikacije parcela jednog premjera sa parcelama drugog premjera.

Evidencija katastra zemljišta se sastoji od tri dijela i to: katastarskih planova i elaborata (geodetsko-tehničkog dijela), katastarskog operata (knjigovodstveni dio) i zbirke isprava.

Prema važećoj zakonskoj regulativi, vrši se održavanje ove evidencije o nepokretnostima, sve do osnivanja katastra nepokretnosti.